Emil Tauffer madžarski pravnik - s129 Br. 4. 5477 Pros1901

Emil Tauffer madžarski pravnik - s129  Br. 4. 5477 Pros1901 

EmiI Tauffer, prvi ravnatelj lepoglavske kaznione, prezaslužni reformator našega kaznioničtva, rodio se 13. travnja 1845. u Kološvaru, u Sedmogradskoj. Početne i srednje škole svršio je u svom zavičaju, a juridičke dovršio u Budimpešti. Već kao  akademičar zavolio je kaznioničku studiju te je god. 1868 poslan u inozemstvo, da tamo proučava naročito popravilišta za mlade zločince, U tu svrhu prošao je Sasku, Prusku, Bavarsku Nizozemsku i Švicarsku, a godinu dana kasnije Belgiju, Englesku, Irsku i Francezku. Godine 1872. bude imenovan ravnateljem kaznione u Leopoldstadtu. U isto vrieme počelo se preustrajati kaznione u monarkiji, pa je pri tome sudjelovala i Hrvatska i Slavonija u koje doba obstojahu u nas samo dvie kaznione, ona u Lepoglavi i ženska kazniona u Zagrebu. Na poziv zemaljske vlade dodje Tauffer g. 1877. u Hrvatsku, da preustroji prvu kaznionu, koje je godine postao i njezinim ravnateljem. Cielu kaznionu preustrojio troškom od 100.000 for.
Kojima potežkoćama se imao boriti Tauffer iztiče jasno od tuda, što si je činovnike i nadzorno osoblje morao tek uzgojiti, a primio je u zavod takove kažnjenike, koji ne bijahu vični nikakovu poslu. Kako bijaše Tauffer spremljen svim potrebitim znanjem, a k tomu fin i ugladjen, imajući toplo i sklono srdce za svoje činovnike na brzo ih je u kaznioničkoj struci ipodučio i uzgojio, utemeljiv u tu svrhu i posebnu knjižnicu koje su činovnici crpali svoje potrebito znanje.
Priznavši mu zemaljska vlada njegov trud, odlikova ga godine 1878. time, da ga je poslala na medjunarodni kongres kaznioničtva u Stokholm, gdje je kao priznati stručnjak častno zastupao našu domovinu. Tauffer bijaše tako znamenit stručnjak da su ga pitali za savjete nesamo u Ugarskoj, već je pošao Hercegovinu i u Srbiju, da i tamo pregleda kaznione i prama potrebi preustroji. Tu se je tako iztaknuo, da ga je Nj. Veličanstvo g. 1886. imenovalo ravnateljem centralne kaznione u Zenici, dočim mu je srbski kralj podielio takovski red III. razreda. Najveće odlikovanje zapalo je Tauffera prije, što je ostavio sebi  toli milo Zagorje, kad mu je Nj. Veličanstvo podielilo red željezne krune III. razreda.
Kao pisac i književnik u struci kaznioničkoj bijaše Tauffer neumoran, a kako je osim hrvatskoga jezika, govorio i franceski, njemački, slovački, magjarski, a razumio rumunjski i talijanski napisao je u novinama i stručnim časopisima svu silu članaka pa se prodičio i nekojim djelima od trajne vriednosti.
Umro je u naponu muževne snage 28. travnja g. 1891 u Zenici, iskreno oplakivan od svojih poglavara i činovnika, kao i svih onih, koji su plemenito njegovo srdce poznavali iz bliza.
Nekrolog napisao je Taufferu Stjepan Kranjčić, bivši tajnik i nadzornik kazniona u Zagrebu u "Mjesečniku", a u „Blätter Für Gefängnisswesen“. po ovomu bivši upravitelj lepoglavske kaznione Luka Sabljak.

s129  Br. 4. 5477 Pros1901 Emil Tauffer, madžarski pravnik (Koloszvár, danas Cluj-Napoca, Rumunjska, 13. IV. 1845 – Zenica, BiH, 28. IV. 1891)  Prosvjeta List za zabavu znanost i umjetnost Tečaj IX. Emilij Laszowski 1901 Zagreb Tisak i naklada Antuna Scholza.

https://www.flickr.com/photos/morton1905/32378545036/in/dateposted/